nedjelja, 31. ožujka 2013.

Chateau Haut Marbuzet i orasi iz Drenovog dola

Da, takav je bio tjedan, pa i mjesec, kiša i samo kiša, ubilo me jugo. Ipak, uspio sam se ubaciti u svijet , malo jačih Bordeauxa i u Tompojevcima po ubitačnoj kiši posaditi 3 oraha, poklon iz Drenovog dola, Jajce, BiH (hvala ti dida Stanko).

Jedna od genijalnijih stvari u vinskom svijetu je definitivno bordoški klasifikacijski sistem star, ako se varam, 160 godina koji s manjim izmjenama prilično uspješno furaju i dana - danas. Dakle, nakon onih 5 liga Grand cru classe imamo cru burgeois pa onda bezbroj običnih jazavaca. No međutim, pače i poglavito, glede i unatoč, u okviru tih "buržuja" imamo i 9 "cru burgeois exceptionnele", da mi je samo znati na koji su se način oni izvdvojili.

Jedan od tih "ekscepcionalaca" je i Chateau Haut Marbuzet iz St. Estephe-a, klasični miks od 50 % cabernet sauvignona-a, 40 % merlota i ostatak cabernet franc-a. Berba 2005 je jedna od jačih berbi u Bordeaux-u pa da vidimo...

Miris dobar, bobičasto voće cs-a ne dominira i tlači kao kod priličnog broja Čileanaca, u ustima vrlo solidno i pitko, aftertaste također solidan, tehnički jako dobro urađeno, bez ikakvih stranih primjesa i primisli. Sjedi, vrlo dobar 4. Sve bi to bilo u redu da ovo vino ne košta cca 400 kn, tako je i po cijelom svijetu prema wine-searcher-u. Samo neka mi netko kaže da je npr. Plavac mali Grgić ( možda najsličnije vino ovome) s 210 kn precijenjeno vino.

Postoji osnovna razlika između dobrih "naših" i bjelosvjetskih vina, a to je toplina, duša, ne znam ni ja kako to želite nazvati, ali kad ja popijem naše dobro vino osjećam se ponesen i oplemenjen tim iskustvom. Možda je posrijedi suha tvar, možda antocijani, možda emocije, ali ima nešto posebno u našim dobrim vinima. I zato ću po 100i put ponoviti ono što sam skužio odavno: naša piramida vina je iskrivljena, vrh joj je prenizak, a  baza preširoka - odnosno, naša najbolja vina su jako potcijenjena, a ogroman broj škovaca koje ljudi piju ( i plaćaju) na dnu piramide su iznimno precijenjena.

P.S. Ovaj mjesec sam napravio i jednu mega grešku i komentirao post jednog od zagrebačkih blogerskih vinoznanaca - mea culpa, mea maxima culpa. Nikad više, obećavam. Lazare, ako me ikad više vidiš da sam to samo i pokušao uraditi odmah lijevi kroše, ne pitaj, samo tuci. Blago Zlatanu Plenkoviću, Andru Tomiću i sličnima dok je ovakve publike kojoj se mogu prodavati muda za bubrege, smrad za karakter, loše za dobro.... To je ekipa koja miris šporkog podruma u vinu proglašava za "karakter" plavca. Znači, dobro urađena vina kao što je Grgićev plavac nemaju karakter? To što vino ne smrdi znači da mu fali karakter?  

Da, to je otprilike kao da izađeš s prekrasnom ženom kojoj smrdi iz usta. Da li su to slabe higijenske navike ( ne pere zube ili ne odlazi zubaru) ili njen karakter? Ako to zovete karakterom, onda best of luck in all your future endeavours, mene čeka svinjski but koji će pratiti englesko pivo. Sretan Uskrs onima koji slave, a svima poruka da što manje čitaju blogove o vinu, više da ga piju.

Mate Teklić, S.E.