utorak, 28. veljače 2012.

Slavonijo, tko te ne bi volio

Graševina Majetić, vrhunsko vino, 2008                                                      

Kao i bezbroj puta i ovaj put sam imao sreću jer sam upoznao prvo čovjeka, a onda i njegovo vino. Naime, prošlog sam mjeseca na poziv velikog Vlade Krauthakera ( o  njemu i njegovim vinima čitat ćete uskoro na ovom blogu ) Vincekovo proveo u Kutjevu i zadnja stanica prije povratka u real life bila je „Vinska kuća Majetić“.

Na vratima vinarije/restorana dočekao nas je omanji, vedri čovjek u slavonskoj jakni ( znate onu plavu jaknu s bijelim i crvenim detaljima?) i pozdravio s hvaljen Isus i Marija. Gledam ga i mislim se, ili je čovjek zaostao u vremenu i prostoru ili je original. Povevši nas u podrum i pričajući o sebi i svojim vinima zaključim da je definitivno original, ali ajmo mi isto probati to vino da budemo sigurni da sam u pravu.

Probali smo, Čedo Školjarev iz Kali na otoku Ugljanu ( o njemu ćete još čitati na ovom blogu), sva vina, ali svidjeli su mi se graševina i rajnski rizling pa sam kupio karton graševine i bocu rajnskog rizlinga. Rajnski rizling je na kraju ostao Školjarevu jer sam omiljenog Peugeota 404 ( i o njemu će biti materijala na blogu ) ostavio u Zadru, a do Kutjeva se vozio u Čedinom autu.

Zašto sam napisao da je dobro da sam upoznao čovjeka pa vino? Pa, boca je prilično bezlična, bordoška boca s crnom etiketom na kojoj je zlatnim slovima ( ali prilično neizražajno) pored uobičajenih podataka – suho vino, vinogorje Kutjevo, 14,6 % alc. – otiskan i hvalospjev vinskoj kući Majetić od izvjesnog Jean Luc Picard-a.

Ne budi mi lijeno, potražim ja na Google-u tko je taj Jean Luc Picard, ali osim kapetana svemirskog broda Enterprise iz TV serije Star Trek ( glumi ga Patrick Stewart) , ja nikog pronašao nisam. Molim cijenjeno čitateljstvo da pronađemo autora hvalospjeva jer ovdje postoji mogućnost da ovo vino ima i do sada nepoznatu, svemirsku dimenziju.

Dakle, nakon podužeg ( ili predugog) uvoda, da krenem ja na stvar, odnosno vino. Vino je na nosu prekrasno, možemo sad nadugo i naširoko pričati o notama tog mirisa, ali meni miriše na dobro vino iz Kutjeva. Ne znam da li je to botrytis, ali već sam probao plemenita vina iz Kutjeva s identičnim mirisom. U ustima je vino vrlo ugodno, kolegi Srđanu ću prepustiti da odredi da li je riječ o dunji ili zreloj jabuci, ali ako je riječ o dunji onda je to dunja od koje se rade džemovi i slatko, ne dunja koja se stavlja na ormar. Ono što meni nedostaje u ovom vinu je aftertaste, ne ostaje u grlu onoliko koliko bih ja možda želio, ali impresionira punoća i zaokruženost okusa ovog vina. Netko će možda reći „što bi ti želio za 40 kn“, ali početak je toliko dobar da mi je prosto žao što vino ne završava kao veliko vino. Ipak, istaknut ću možda i najimpresivniji detalj, a to je čaša s čije se stijenke vino vrlo dugo cijedi što svjedoči o gustoći ovog vina.

SUMA SUMARUM: Da, treba obavezno probati ovo vino jer ćete za 40 kn teško naći bolje vino, a posebno s karakteristikama terroira Kutjeva koje ono definitivno ima.

Obavezno posjetiti vinsku kuću/restoran Majetić i upoznati dobrog čovjeka Petra Majetića.

P.S. Naravno, zaboravio sam napisati preporuku hrane za ovo vino. Ja sam vino probao u društvu prijatelja Darka G. i Davora Lj., nismo bili od neke volje za jelo, a vino je sasvim dobro pasalo i vrlo glatko klizilo niz grlo. Dakle, ovo je ono što ja zovem „samostojeće“ vino, odnosno, vino koje je samo po sebi toliko dobro da mu ne treba nikakva hrana, a da ipak ne ostanemo bez preporuke za hranu opet ću zamoliti Srđana da napiše preporuku za hranu.

P.P.S. Možda bolje da napišem preporuku za muziku uz ovo vino; mi smo slušali Leonarda Cohena, ali vidim kako bi pasao i Đorđe Balašević, a možda i Ravnica, Slavonske lole…  

Nema komentara:

Objavi komentar