petak, 28. lipnja 2013.

Supersorta bez našeg sokaka

Nakon duže pauze bez ikakvog opravdanja, jer posao i sve ostalo se ne kvalificiraju kao ozbiljna opravdanja, vraćam se blogu i pokušat ću napraviti seriju testova mainstream hrvatskih vina. Za početak, krenut ćemo s jednom svjetskom "supersortom" koja kod nas ima težinu otprilike kao hvarska bogdanjuša u Podravini, ili ipak malo veću, kao hvarske lignje u Podravini. Riječ je o sauvignon blancu, svjetskom sinonimu za pratitelja školjki, ribe i inih plodova mora, a koji se kod nas ipak treba dobro ciljati da bi se pronašao u ponudi.

Dakle, što hrvatsko vinarstvo nudi u ovom "sovinjonskom"trenutku: krenimo od Zagorja i Međimurja i cijelog niza bezličnih ostvarenja koja su uglavnom polusuha i šećerom okusno iznivelirana s izuzetkom, možda, Jakopiča. Imamo i neke istarske blijede pokušaje koji su urađeni na isti kalup kao chardonnayi i malvazije pa da čovjek ne pročita etiketu ne bi znao što pije, daleko od ikakve sortnosti. Imamo i nekakav mainstream hrvatskih sauvignona tipa Krauthaker, Zdjelarević koji ponekad ubodu dobro vino ( Krauthaker nefiltrirani 2005), ali daleko je to od impresivnog. Imamo i botritični Enjingijev, ne hvala. Tomac - ne, imamo njegovih boljih ostvarenja. Galić - jedna berba impresivna, čekamo daljnji razvoj situacije.

Neka mi oproste oni koje sam zanemario ili čija vina nisam probao, ali izvjesni MT u svojoj vinoteci drži samo 2 sauvignona, Iuris (Erdut)- konzistentno izvrsna vrijednost za novac te Korak (Plešivica) - konzistentno dobro vino. U ovom postu osvrnut ću se na Korakov sauvignon blanc berbe 2012 kod koje me zainteresirao detalj klasifikacije kao kvalitetno vino nakon nekoliko "vrhunskih" berbi.

Također, želim testirati vlastitu objektivnost jer se kod vina često vežem za ljude i doživljavam njihova vina puno boljima nego što stvarno jesu - primjeri su Franc Arman, Nikola Roso, Robert Naprta koji su mi dragi kao ljudi pa mi je fokus zamagljen pri ocjenjivanju njihovih vina. Njihov totalni antipod je Korak, čovjek odiše tolikom hladnoćom da kad i po ovim ljetnim vrućinama uđe u neku prostoriju obavezno nabacite bundu ili barem kaput da se ne smrznete.

Dakle, vino je u čaši prilično blijedo, OK, iz sjevernih je krajeva, kratko je stajalo na dropu, miris uredan, "sovinjonski". Mogu sad pisati o bazgi, pokošenoj livadi, nepokupljenom otkosu sijena, ali meni ovo vino ima pravi sortni miris sauvignon blanca. U ustima uredno, arome dobro izražene, tehnički dobro napravljeno, aftertaste nije spektakularan, ali to se od friškog vina ni ne očekuje. Korektno, solidno, nećemo unucima pričati o ovom vinu, ali popit ćemo bocu do kraja( a možda naručiti i drugu, bez srama). 

Međutim, ono što mene impresionira kod ovog vina nije njegov apsolut ( jer on nije velik ) već me impresionira njegova relativna vrijednost - dakle, za friška vina berbe 2012 na hrvatskom tržištu ovo je zvijezda. Žlahtine mu nisu do nožnih zglobova, malvazije ni do koljena, a na druga vina neću trošiti ni riječi. Možda je 90 kn malo previše za bocu friškog vina u današnjoj ekonomskoj situaciji  u RH, ali bolje popiti solidno vino za 90 nego baciti 40 za žlahtinu ili 65 za malvaziju.

Stoga, Korak je i dalje numero uno sovinjonista u mojoj vinoteci. Nećemo ga usporediti s Cloudy Bay-om, ali uživajmo dok traje, vino je ipak stvar trenutka, a taj trenutak kaže da je ljeto i da će vam pasati ovakvo vino.