And the winner is……………..Medvid

Posvećeno svim hrvatskim doktorima koji su nam zagorčavali život zadnjih 20ak godina

Nakon duge pauze konačno se odigrao derbi u Klubu, odnosno jedna prilično spektakularna seansa otvaranja boca s internacionalnim pedigreom. Naime, Lazar je slavio rođendan što me još učvrstilo u uvjerenju da treba slaviti sve rođendane, imendane, godišnjice… Bilo je tu i uljeza, što ljudskih što vinskih, ali ćemo ih zanemariti za potrebe priče, odnosno možda se samo osvrnem na vinskog uljeza.

Krenulo se sa Chablis Davissaut 2009, „La Forest“, 1er cru, ali moja je greška bila što je vino servirano prehladno tako da su tek zadnji gutljaji opravdali reputaciju ovog moćnog chablisa. Tijelo solidno, aroma citrusna i puna, pamtim vino, pišem minus sebi. U međuvremenu je Lazar u dekanter ulio bocu zamotanu u srebrnu foliju, poslije mirišem dekanter i kažem pelješki plavac, probat ćemo ga kasnije.

Druga boca iz srebrne folije se otvara i toči, boja vina odlična, puna i tamna, mirisa nema, arome fali, zapravo fali topline u ovom vinu, pitam se što ova boca radi u ovakvom društvu? Kad ono, Trapanov syrah 2009, Lazar ga ubacio da vidi da li smo objektivni i kako ćemo ga ocijeniti kad ne znamo tko je i što je. E moj Lazare, pa ne rade se takve stvari, Trapanova vina osim rose-a i odležane malvazije jednako ne valjaju i kad znaš i kad ne znaš da ih piješ. Otvaramo Korlat syrah 2009., ista berba, ista sorta, vino 50 kn jeftinije ali 100 puta bolje, ima i miris i aromu, boju i gustoću neću ni spominjati, a čak mi se čini da im je 2008 bila bolja.

Naravno, sutradan me zove jedan privatni kupac kojeg sam prije poštovao i traži 4 boce Trapanovog syraha. Zovem Tučepe, Toni Č. nema tog vina, Mohor ga ima i pri kraju je sa zalihama!!!. Tada nastupa trenutak kad poželim skočiti s 2-og kata na glavu, ali sjetim se žene i djece, a i možda preživim taj skok, ostanem doživotni invalid pa trpim ovu nepravdu do kraja života, nemoćan u kolicima.

Bagro Badelovska, imate 100 puta bolji proizvod, prodajete ga u svakoj samoposluzi i ne možete ga prodati za 50 kn manje, a ovaj „mag marketinga ili veliki vinar“ ga je rasprodao. Trapane, svaka čast, možda stvarno svi moramo nešto naučiti od tebe, možda svi moramo sudjelovati na tim seansama koje se  maskiraju kao vinske degustacije za Facebook, pušiti cigare ili ne znam što se već po Istri  sad radi u prodaji vina.

Idemo dalje, dekanter je došao na red, na nosu mi se malo previše čuje alkohol, međutim, u ustima je ovo vino spektakularno, perverzno dobro, ovo je čudo. Osjećam se kao Usain Bolt u finišu trke na 100 m, ali ne u Londonu nego u Pekingu 2008 kad se smijao protivnicima. Lazar odmotava foliju, kad ono dobri stari Medvid, ali godina 2008, imam u vinoteci 2006 i 2007, doći ćeš i ti kod nas junačino.

Ako imate 450 – 500 kn, slobodno ih potrošite na ovog Medvida, ovo je jedno od onih iskustava za cijeli život, možda jednom u životu. Ne znam što vas pali; opaliti crnkinju, provozati Ferari-a na test stazi u Maranellu, sletjeti paraglider-om s vrha Biokova, zaroniti podmornicom do olupine Titanica, otputovati u VelikoTrgovišće…, ali ovaj Medvid je stvarno once-in-a-lifetime doživljaj za kojeg vrijedi potrošiti svaku lipu od tih 450 – 500 kn.

Slijedeći kandidat je Joseph Phelps, kalifornijska Insignia 2008, dominatno cabernet sauvignon, navodno jedan od njihovih macadura, u rangu Opus One-a. Vino je nesumnjivo dobro, ali piza 180 dolara i potvrđuje mi da sam bio u pravu da je cijena kalifornijskog vina u dolarima ekvivalentna cijeni našeg vina u kunama. Dakle, ovo vino je u klasi Stagnuma s tim da je za mene Stagnum za nijansu bolji.

Vrijeme prolazi, stiže novi igrač Tino s 2 intrigantne boce i što ćemo, prebacujemo se opet na bijelo vino, krećemo sa Chablis Billaud Simon, 2009, Les Vaillons, 1er cru. Vino je dobro, ali potpuno različito od Dauvissata,  a i od onoga što inače očekujem od chablis-a. Medno je i s naznakama botritisa, nema mineralnosti i naznaka citrusa, vrlo iznenađujuće, po meni ne zaslužuje svoj status.

I na kraju smo krenuli prema Austriji, po svima najbolje bijelo vino večeri Gruner Veltliner Schloss Gobelsburg 2011. Vino je i moćno i osvježavajuće, po meni izvanredno i opet se vraćam u svoj film kad doznam da je to vino 20 € u Austriji. Ako uzmemo da je u Austriji prosječna plaća 2000 € i da je 20 € = 1 % te plaće, onda bi to vino u Hrvatskoj trebalo koštati 55 kn ( ako je u Hrvatskoj prosječna plaća 5500 kn ), a, na žalost, ovako dobro vino za 55 kn u Hrvatskoj možete samo sanjati. Ipak, uvijek vam ostaje utjeha da ste doktoru Ivi i njegovoj bagri svojim novcima omogućili da vašim novcima piju Domaine Romanee Conti i slična vina, a vi slobodno nastavite plaćati i više novca za istarske malvazije, čarski pošip, kutjevačke graševine i slična precijenjena, prosječna vina.

Mate Teklić