2012, Bolt i Medvid

Prije nego započne 2104 ( a na dobrom je putu, koliko sam lijen pisati ) bio bi red ocijeniti 2012. Bila je to jedna solidna vinska godina u kojoj su se pored Usain Bolt-a istakli:

Crna vina:	Bijela vina:
1. One and only, Medvid 2008 - po Wine Spectatoru ulazi u kategoriju klasika, na skali od 50 - 100 zaslužuje minimum 102 boda, ali sami ga probajte pa ocijenite.
2.
3.
4. Dingač Radović Reserva 2008 - Karl Malone vino, da nema M. Jordana, odnosno Medvida bio bi numero uno, obavezno probati.	1.Rajnski rizling Amfora 2009, Tomac - inače nisam nešto lud za ovim tipom vina(narančasto), ali ovo je fantazija. Zreo, pun okus, ovo je za mene veliko vino.
5. Babić Vinoplod 2008(suhi) – dobri stari babić i to od Vinoploda, da mi je samo znati znaju li poslovođe samoposluga što im se krije na policama.
6. Syrah Korlat 2008 – još jedno iznenađenje od istinskih luzera, svaka vam čast za ovo vino. Moj subjektivni doživljaj kaže da bi trebao biti plasiran skalu vise ,ali mislim da je objektivno babić za nijansu bolje vino.
	2.Gruener Veltliner Schloss Gobelsburg  Steinsetz 2011 ime ovog vina nije bilo lako napisati, ali vrlo lako I ugodno popiti. Istovremeno i moćno i osvježavajuće, ne znajući gdje je uopće mjesto ovog vina na austrijskoj vinskoj sceni, ne čudi me da su austrijska bijela vina osvojila vinski svijet zadnjih nekoliko godina.

Iznenađenja:	Moje zablude:
1. Teran Petelin Rogelja, berba nepoznata – za moje standard ovo je čudo od vina; 12.06 % alkohola, lagano,a  prepuno mirisa i aroma, pravo iznenađenje.	1.Rose Ruby Trapan 2011 – kad sam ovo vino prvi put probao činilo mi se dobro, ali ne dovoljno dobro za tih 65 kn. Međutim, kad sam poslije probao nekoliko rose-a za koje  su tražili 80 do čak 100 kn onda sam shvatio da je zabluda moja.
2. Stagnum 2003 – dobri, stari Stagnum. Jasan odgovor na pitanju mogu li plavci stariti u boci. Da, ako ih radi netko tko zna što radi kao Frano Miloš.	2.Nevina 2010 – kad sam prvi put probao ovo vino bio sam jako zadovoljan, međutim svako slijedeće kušanje me potaknulo da se upitam kužim li ja išta o vinu ili je ovo vino u silaznoj putanji.
3.Merlot PZ Blato 2007 – izvanredna vrijednost za novac, iz vinogorja koje nema reputaciju za crna vina, od sorte koja na ovim prostorima ipak nije popularna kao plavac mali.
4.Sivi pinot Tilia 2012 – da, dobro ste pročitali, tako su autori rekli za berbu, živo i iskričavo, taman po mjeri.

Razočaranja:

1.Pinot noir - gledajući cijelu godinu popio sam najmanje 40ak pinot noir-a, a nisam ni u jednom pronašao nešto impresivno. Da, neki su imali nešto, ali to je daleko od velikih vina, nije mi jasno gdje i kako se generira taj mit.

2. Dalmatinska bijela vina – čast iznimkama kao što su pošipi Grgić, Korta Katarina, Intrada, opet smo svjedočili nedostatku dobrih dalmatinskih bijelih vina. Čak i ova dobra vina su za mene preskupa, a da ne govorim koliko sam popio vina od cca 50 kn+ koja želim zaboraviti. Jedino pohvalno je daljnji napredak imotskih kujunđuša iako sumnjam da će ikad doseći neki veliki rezultat.

3.Vinska scena – osim što se otvorilo nekoliko wine bar-ova, scena je i dalje vrlo siromašna, zatvorena i prepuna mitova. Previše se piju ligabuja ( čitaj ono što restorani nude kao kućna vina ), i dalje vlada istarska malvazija, previše dominiraju etablirana “imena”,  a premalo se afirmiraju novi igrači koji, srećom, niču kao gljive poslije kiše.