srijeda, 18. travnja 2012.

Mali ljudi i "velike" vinarije


Ovaj post je zapravo trebao biti o Postupu PZ Dingač 2008., ali to me vino potaklo na osvrt o problemima koje su, svima a na kraju i sami sebi, stvorile tzv. "velike" vinarije, a zapravo mali ljudi koji ih vode. U zadnje vrijeme sam, što direktno, što indirektno došao u kontakt s nekoliko njih pa osjećam da mogu identificirati probleme koji vise u zraku, a ne rješavaju se.

U zadnje vrijeme me nekoliko ljudi pohvalilo što sam razotkrio mit o Istri koji oni prepoznaju i osjećaju, ali ga iz ovih i onih razloga nisu konfrontirali. Međutim, tko je dalmatinskim vinarima kriv što se boca jedne nebitne sorte kao što je malvazija prodaje u prosjeku po 60 - 65 kuna, a jedno od najvećih vina koje uopće imamo s jedne od samo nekoliko zaštićenih lokacija jedva prodaje po 80 - 85 kn? Nisu Istrani za to krivi, bez obzira na sve mitove koje prodaju nego isključivo oni koji nisu našim plemenitim vinima od plavca i babića osigurali status koji zaslužuju.

Dakle, najbenigniji među gorespomenutima, šibenski Vinoplod i njihov vrhunski Babić 2008 koji se u svakoj samoposluzi, a i dosta benzinskih pumpi može kupiti po 135 kuna. Da se razumijemo, 135 kuna nije malo, ali ovdje je riječ o plemenitom vinu koje se bez srama može natjecati sa supertoskancima, boljim Čileancima, Australcima, Barolima....i sličnim vinima koja koštaju od 50 € pa dalje. Ovo vino je jednostavno nešto posebno i kao takvom mu treba dati status i poštovanje koji zaslužuje, a ne da ga pijani tinejđeri mogu kupiti u 1 ujutro na benzinskoj pumpi uz goldune i rizle za motanje joint-a. Želim im puno sreće, ali se bojim da će se ovo vino s vremenom još više degradirati.

Drugi puno tragičniji slučaj "velikih" vinarija je PZ Svirče i vino po imenu Ivan dolac. Za neupućene, Ivan dolac je mjesto na južnoj strani otoka Hvara s prekrasnim vinogradima plavca u vrlo strmoj uvali. Medjutim, vina iz tih vinograda ima taman za mene i moje prijatelje, a to vino je došlo u fazu da pored što ga se može kupiti u svakoj samoposluzi i svakoj benzinskoj pumpi, postoje osnovane sumnje da će ga prodavati po automatima kao što su automati za kavu po firmama, a nakon toga i na svakom kiosku. Trebam li spominjati da se to vino prije nekoliko godina prodavalo po 160 kn, sad je, kako čujem cca 90, a mogu li prognozirati da će vrlo brzo doći do 70 kn i da ga nitko kupovati neće?

Posebna priča je još jedan biser iste vinarije po imenu "Ivan dolac barrique"; zbog njega ću se osvrnuti na još jedne pojavu koju redovito susrećem na ovim prostorima. Pitanje: da li je itko vidio da se igdje na svijetu dodaje riječ barrique uz ime vina? Da, ja sam jednom naletio na jednu bocu novozelandskog vina na kojoj je sa stražnje strane pisalo "barrique aged", ali dopisivanje riječi barrique uz ime vina je istinska privilegija primitivaca s ovih prostora. Zašto? Zato jer se valjda primitivci impresioniraju riječima koje sadrže slovo q i 2 r pa tako liječe vlastite komplekse manje vrijednosti. Moram li uopće spominjati da je cijena ovog vina s 200 kn od prije par godina došla do 130 kn i ide, ide ide.........doliiiiii!!!!

Treći, možda i najtragičniji primjer "velike" vinarije o čijem sam Postupu zapravo namjeravao pisati ovaj post, je PZ Dingač iz Potomja na Pelješcu. Oni nisu izmislili prevaru kao poslovni modus operandi, ali su je definitivno podigli na razinu Lige prvaka. Ajmo ispočetka; ukoliko niste njihov Postup i Dingač s tovarom kao simbolom muke pelješkog težaka primijetili u svakoj samoposluzi, benzinskoj pumpi, kiosku, prodavaonici auto dijelova - sad se zezam ali shvatili ste poantu, svugdje se prodaje. Prodaje? Ne, samo stoji na policama jer vino s maloprodajnom cijenom od 133 kn uopće nije lako prodati. Kako onda "velika" vinarija funkcionira? Ti asovi su otkrili rješenje x i već nekoliko godina ne plaćaju grožđe svojim kooperantima odnosno zadrugarima. Jednom kojeg poznajem dužni su već cca 100 000 € - lots of luck to you and all the others collecting that money. Moje pitanje svima njima je: zar nije bolje plaćati grožđe 15 kn i prodavati boce po 75 kn nego držati vino na policama po 133 kn i stvarati dugove za grožđe od 25 - 35 kn?

P.S. Postup PZ Dingač je dobro vino za 85 kn i bez obzira što ja mislim o ovoj vinariji definitivno se isplati. Početak je klasičan miris pelješkog plavca, u ustima je puno i okus u grlu traje, možda ne toliko koliko bih ja želio, ali za 85 kn ima dobar aftertaste. Za gastro preporuku bih mogao izvaliti neku standardnu frazu tipa " sva crvena mesa, steakovi itd", ali mene izaziva da ga probam uz divljač ili pašticadu. Bumo vidli.

P.P.S. Čestitke nogometašima Chelsea na pobjedi nad Barcelonom, nije mala stvar pobijediti najbolju momčad na planeti, ali na žalost na da bi prošli dalje moraju na Nou Campu zabiti najmanje 2 gola jer ovdje piše da će ih Barcelona sigurno zabiti 3.





Nema komentara:

Objavi komentar