srijeda, 23. svibnja 2012.

Dr Stagnumlove ili kako sam naučio voljeti svoj posao...

Posvećeno Damiru S, jednom od bitnih članova Kluba


Već 2 mjeseca hvatam zalet da napišem ovaj post i nikako, svaki put stativa, a cijeli tekst imam u glavi i počinjem se osjećati kao Johnny Štulić pred snimanje prve ploče Azre kad mu je glava pucala od svih pjesama koje je imao u glavi.

Direktan povod mi je dao redatelj Branko Šmit koji je u jednoj emisiji na TV-u objašnjavao svoj novi film. Gledam i pitam se; da li je veliki Stanley Kubrick ikome objašnjavao zašto veliki Peter Sellers glumi 4-5 uloga u Dr Strangelove-u? Ili da li veliki Didier Drogba objašnjava zašto puca glavom u prvi kut iako je golman u prvom kutu? Ne, on samo zabije gol ili snimi remek-djelo kao veliki Kubrick.

Međutim, izgleda da stvarno postoje situacije kad se tupamarosima kao što sam ja treba objašnjavati, a tu sam situaciju prošao sa Stagnum-om 2005, Frane Miloša. Dakle, to vino sam probao 3 puta i ništa nisam skužio, izgledalo mi je kao još jedno precijenjeno pelješko vino. Da, i usput mi je Frano Miloš objašnjavao što to vino predstavlja, a ja sam se naravno pitao zašto mi on to priča, kao da sam ne mogu skužiti vino.

Ipak, četvrti put kad sam ga probao, vino dekantirano i temperano kako treba skužio sam o čemu se radi i to ću pokušati opisati u ovom postu. Da, još jednom sam ga probao na Zagreb Wine Gourmet-u prošli mjesec i potvrdio da je to vino stvarno nešto posebno. Doduše, neće mi nitko zamjeriti što ću sebe pokušati utješiti da je vino možda napredovalo u boci za godinu i po dana otkad sam ga prvi put probao, i da ga zato nisam odmah prepoznao, ali led je led, a tudum je tudum.

U međuvremenu je i rat Frane Miloša sa Zavodom za vinarstvo ( da li se ta institucija ovako zove ) eskalirao pa se o tom sukobu moglo čitati u novinama. U ovom slučaju ne znam tko je u pravu i ne zanima me, ali moje mišljenje je da je ta ekipa iz Zavoda preblaga, ne daj ti Bože da ja ocjenjujem vina jer onda u cijeloj Hrvatskoj ne bi bilo 5 vrhunskih vina, a dobrom broju vina uopće ne bih dozvolio da se pune u bocu od 0.75 l jer to i ne zaslužuju.

Kako najbolje opisati ovo istinski posebno vino? Zamislite da ste razvedeni 38-godišnjak s 2 kćeri za koje bivšoj ženi vještici plaćate alimentaciju od 3200 kn, a plaća vam je 5700 kn i svaki mjesec je nova lutrija da li će firma uopće postojati, a kamoli vaš posao. Da, kosa vam se prorijedila, oko pojasa pomalo pumpate rezervnu gumu, naočale nosite već nekoliko godina i kad se pogledate ujutro u ogledalo pitate se gdje je nestao taj čovjek. I u takvoj situaciji pojavi se 26-godišnjakinja na vrhuncu svoje ljepote, elegancije, stila........ i pozove vas na večeru kod sebe doma. 

Ne, još ne vjerujete da ćete ikad više u životu ući u takav ljuti boj, ali tu se vidi tko je tko, odnosno da li ste pobjednik kao  Didier Drogba ili gubitnik kao Arjen Robben. Mada je veliki Petar II Petrović - među Cnogorcima poznatiji kao Njegoš -  rekao da boj ne bije svijetlo oružje već srce u junaka, ja bih vam ipak preporučio da sa sobom u taj boj ponesete Stagnum 2005. Također, umjesto da glumite James Bonda i po ulasku u stan tražite martini ili neko slično pedersko piće, samo joj kažite da dekantira vino. Naravno, ona nema pojma što znači dekantirati vino i tu ste već stekli početnu prednost koju će ona teško nadoknaditi.

Nakon što ste vino ozračili u prvom bokalu za vodu koji vam padne pod ruku, opustite se i pričekajte dok ona servira neki rižot od gljiva trubača skinut s interneta jer budite sigurni da ne peče svinjske bržole ili nešto slično od čega se možete najesti kao čovjek. E tu je svo blago Stagnuma, kakva god hrana bila da bila ostaje vam bogatstvo aroma i moć ovog prekrasnog vina, samo se prepustite i ponijet će vas u visine i dubine kakvima prije niste plovili. A i ako vam ne bude stajao pravo i zdravo barem slijedećih 12 sati onda se slobodno možete obratiti firmi koja reklamira lijek za "erektilnu disfunkciju".

Ovo vino je klasičan primjer zašto ljudi vole vina sorte plavac mali - cijela Dalmacija muči to jadno grožđe s barrique bačvama, selekcioniranim kvascima, ekstrahirajućim enzimima i tko zna kakvim drugim spodobama, ali samo istinskim asovima uspijeva napraviti veliko vino kao što je ovaj Stagnum i zato ti hvala Frano. Neka pate dušmani i neka je ovo vino skupo ( 200 kn ), ali mirita svaku lipu.

P. S. Čestitke  FC Chelsea na osvojenom trofeju, posebno Didier Drogbi koji ih je još jednom vratio iz mrtvih i doveo do trona. Sad kad svi toliko hvale di Mattea i traže da ostane trener osjećam da moram postaviti pitanje - a što je to Chelsea pokazao s njim kao trenerom? Doslovno ništa, Barcelona ih je držala cijelu utakmicu u mišjoj rupi, jednom su prešli centar i postigli gol. Isti slučaj i s Bayernom, samo što je taj gol postignut u još kritičnijem trenutku. Stoga, moj zaključak je da Chelsea treba trenera koji se ne boji i ima petlju igrati nogomet.

Mate Teklić







 

četvrtak, 10. svibnja 2012.

Muskulativna ritam sekcija

...............ili što muči Gilberta Grapea 

I to se dogodilo. Sjedim u trajektu za Stari Grad, gledam, slušam, shvaćam.....vrijeme je. Više ne mogu, stvari postaju neizdržive. Izlazim, bijeli Walter, kava, repeat, pause, repeat...robotizacija, doć će me ti Japanci glave izgleda, previše ponavljanja, odustajem....shvaćam da aparat, simpatično šporak, u čašu stalno nadolijeva nešto što bi čak i poznata naftna kompanija imala obraza prodati pod Eurosuper. Walter gubi na draži, davni su ti dani kad je branio Sarajevo....Melankolija, opet....nešto ne štima


I tako, ovo je vinski/gastro/nešto blog zar ne? Nešto o vinu/hrani/nečemu? Hm....nemam apetita, priče o kiselinama, džemovima, strukturama, tijelima, cijenama me zamaraju. Hrčak u kolu, besmisleno. No ipak ima nešto, trn u oku, dlaka u gulašu, klinčić sakriven uvijek u mom tanjuru pašticade....žulja, neda mira...

Možda da ispričam priču, sasvim hipotetsku, nerealnu, izmišljenu, prepunu pretpostavki, nebitnu zbilja.....


U maniri najboljih bajki, nalazimo se u maloj divnoj zemlji, negdje jako daleko.


Povijest, majka mudrosti, tetka psihopata i punica zemljopisa kaže da se u maloj, nebitnoj, posve izmišljenoj zemlji nešto kuha, mala je država izgleda prepuna neprijatelja, opasnih, dušmana čak.


Recimo da postoji istaknuta javna ličnost, možda čak i politička, Nazovimo ga dr. Andreas Rembrant, recimo da živi negdje u centru najvećeg grada male, nebitne izmišljene državice. I kao pametna individua, zna prepoznati dušmana. Naravno, dušman koji kuje urotu protiv države je njegov susjed, vidi vraga, isto istaknuta javna ličnost, možda čak i nekakva glumica ili nešto slično. Uvidjevši prevaru, naš junak, u maniri svih mitskih junaka, herojski plati medijima da razotkriju prokletog dušmana i uspije ga protjerati....recimo u Ameriku. Pobjeda 1-0, domaći teren, a da bi osigurao da se slično ne ponovi, junak razbije zidove dušmanovog stana i pripoji ga sebi, da se sjeme dušmana ne bi vratilo...treba biti oprezan. Medijski mogul koji je proveo uspješni javni linč biva nagrađen najboljim poslom svijeta....onim eno-gastro kritičara, druge evolucijske faze rock kritičara... Krele Renalović postaje ikona te dobiva bianco zadužnicu svih čitateljskih umova gdje može pričati i pisati što i koliko hoće, i vidi vraga, svaki put prolazi, baš kao potpisana bianco zadužnica....


Paralelno, još uvijek u svojoj prvoj evolucijskoj fazi, rock kritičar stoji nadvijen nad pisaći stroj, sutra je taj dan, najveći koncert najveće zvijezde, a On zadužen za izvještaj. No naš junak, nazovimo ga Glatko Mrav, je zabrinut, što ako koncert ne ispuni očekivanja, što ako bude toliko magičan da njegove riječi to jednostavno ne mogu opisati....ne može više, odluči recenziju pisati odmah...24 sata pred početak koncerta, opiše svu emociju, muskulativnu ritam sekciju, karizmu slavnog pjevača Tironnija, svu slavu i sjaj tog spektakla...kao biće navike, spakira svoj tekst u omotnicu i na nju napiše "Za tisak" te je preda u uredništvo gdje vijeće mudraca raznih kalibara i evolucijskih faza Darwinove ljestvice bez čitanja tekst po naslovu na omotnici pošalju u tisak. Možete samo zamisliti paniku tada još mladog Tironnija kada je ispijajući prvu jutarnju kavu shvatio da je prespavao čitav dan te propustio vlastiti koncertni spektakl koji je spremao mjesecima....ili ipak......Potom se vještim "upravljanjem kriznim komuniciranjem" skandal stiša a naš junak, ohrabren starom "što te ne ubije, evolucijski te unaprijedi", te tada evoluira u još jednog eno-gastro kritičara i s medijskim mogulom,
junakom u akciji "dušmanova nekretnina" tvori nezaboravan tandem bespuća eno-gastro kritike naše potpuno izmišljene, potpuno hipotetske i potpuno nebitne državice.....


Ovo sve me podsjeća na jednu drugu malu državu. Imali su u toj državi jednu specijalnu kokoš, i to ne bilo kakvu kokoš, brendiranu kokoš. No, kako to biva, u jednom momentu, iz gramzivih ili čisto neobjašnjivih životinjskih pobuda seljak ubije zadnju od brendiranih kokoši. Što sad...brže bolje predstavnici udruge brendirane kokoši, u daljnjem tekstu kokošari, odu u susjednu državicu nađu sličnu kokoš, svrate do ureda državne uprave, nabave pečat, nazovu se "Udruga brendiranih kokošara" pečatiraju donesene kokoši i izdahnu...uh, to je bilo blizu, rekoše si, hajmo mi prodavati ovaj pečat za brendiranje te vražje kokoši, da ih ne bi ponovo ponestalo pa da budemo jel...u kokošinjcu....i od tada, godišnje svi koji žele svoj život ili posao oplemeniti tom pečatiranom ptičurinom plaćaju paušal....paušal za novu evolucijsku fazu...Brendirani eno-gastro Kokošar



Umorio sam se, Waltera više nema, od kave sam odustao još na drugom pasusu, čekaju me Norvežani kojima moram pričati klasičnu eno gastro priču i nadati se da i sam nisam evoluirao....


Darwine, majku ti tvoju.....


by Lazar Stepanovich